Brza zarada koja na papiru izgleda primamljivo, u Banjaluci se sve češće pretvara u skupu lekciju za stanodavce. Sve veći broj vlasnika stanova koji su, vođeni računicom o većoj zaradi, klasično iznajmljivanje zamijenili modelom „stan na dan“, danas govori o iskustvima koja više liče na horor priče nego na uspješan biznis. Umjesto sigurnih mjesečnih prihoda, suočavaju se sa demoliranim namještajem, higijenskim katastrofama i troškovima koji nerijetko višestruko premašuju zaradu od nekoliko noćenja.

Oni koji su o tome govorili za BL portal, kažu da su fotografije katastrofe u stanu uglavnom izbrisali, da ih ne podsjećaju na ono što su preživjeli, a i one koje su ostale, kažu, “bolje da ne vidite”.

U prve redove ove borbe svakodnevno stupaju radnici agencija za čišćenje, koji jedini znaju pravu istinu o tome šta se dešava iza zatvorenih vrata. Andrej Matić iz banjalučke agencije „Tip Top“ ne krije da je ovaj posao postao test izdržljivosti.

„Svega se čovjek nagleda u ovome poslu, od prljavih ljudi do, da se ne izražavam, kakvih sve stanova ima. Ima užasnih stvari – od pasa ostavljenih u stanu do ogromnih količina izmeta na balkonu i unutra. Ljudi prosto ne mare za tuđu imovinu, a mi smo ti koji na kraju moraju sanirati te higijenske katastrofe. Nekada je obim posla takav da vam treba cijeli dan samo za jednu prostoriju“, iskren je Matić u razgovoru za BL portal.

Sezona ajvara – noćna mora za vlasnike

Da mašta „gostiju iz pakla“ nema granica, potvrđuje i iskustvo Svetlane Radić, vlasnice stana u centru Banjaluke, koja je na teži način naučila da visoka cijena noćenja ne garantuje i kulturne goste.

„Najveći šok sam doživjela prošle jeseni. Ljudi su iznajmili stan na tri dana, a ja sam mislila da su turisti. Kada sam ušla nakon njihovog odlaska, imala sam šta i vidjeti – u stanu su pekli paprike za ajvar! Mast i ulje su prskali po zidovima, miris je bio nepodnošljiv, a struju su potrošili više nego što je koštalo cijelo noćenje. Osim toga, zatekla sam polomljenu konstrukciju kreveta i potpuno razbijen lavabo u kupatilu. Zarada je bila nula, a šteta nekoliko hiljada maraka“, ogorčeno priča Radićeva za BL portal.

Da li je isplativo?

Iskustva banjalučkih stanodavaca pokazuju da se „stan na dan“ često pretvara u kocku sa sopstvenom imovinom. Pored uništenog inventara, tu su i skriveni troškovi koji brzo pojedu zaradu.

Jedan od onih koji su osjetili gorak ukus „lake zarade“ je i Dragan Perić, vlasnik modernog apartmana. Dragan priznaje da ga je u ovaj biznis uvukla matematika koja na papiru izgleda idealno, ali u praksi često zakazuje.

„Imao sam ponudu da stan izdam na duži period za sigurnih 600 KM mjesečno. Ipak, odlučio sam se za ‘stan na dan’ jer je mjesečna zarada mogla biti i više nego duplo veća. Sve je išlo dobro dok ključ nisam predao paru koji je tvrdio da im treba mir. Umjesto njih dvoje, u stan je ušlo dvadesetak ljudi. Napravili su žurku koja me je koštala više nego što bi mi tri podstanara platila za godinu dana“, priča Dragan za BL portal.

Prizor koji ga je dočekao ujutro bio je poražavajući.

„Nova ugaona garnitura je bila puna rupa od cigareta, pametni televizor koji sam tek kupio bio je razbijen, a u gipsanom zidu u hodniku zatekao sam ogromnu rupu, kao da je neko namjerno udarao u njega. Kada sam podvukao crtu, šteta je bila nekoliko hiljada maraka. Sav onaj ‘ekstra profit’ koji sam ganjao nestao je u jednoj noći, a ja sam ostao u debelom minusu dok sam sanirao haos“, zaključuje Perić.

Matematika je surova – ako noćenje naplaćujete 60 KM, a gost vam ostavi fleke na zidovima koje zahtijevaju krečenje i uništen namještaj, vi ste u dubokom minusu koji se ne može nadoknaditi sedmicama. Prije nego što se odlučite da svoj ključ predate nepoznatim osobama, dobro razmislite da li je nekoliko desetina maraka vrijedno rizika potpunog demoliranja vašeg doma.

Nikola Simić, BL portal