Od užarenog sunca meksičke Sonore do obala Vrbasa, ljubav je Anu Danielu Meneses Chakon dovela na mjesto za koje prije nekoliko godina nije ni znala da postoji.

Ova 27-godišnjakinja iz Hermosilla u Meksiku danas živi u Banjaluci, predaje engleski i španski jezik, uči srpski, čita ćirilicu i, kako sama kaže, sigurna je u samo jednu stvar – da ovdje želi ostati zauvijek.

Kako je sve počelo

Njena “banjalučka priča” zapravo je počela na drugom kontinentu. Ljeta 2023. godine otišla je na program Work and Travel u Virdžiniju. Na bazenu na kojem je radila upoznala je Ivana iz Banjaluke, koji je tamo sezonski radio kao supervizor.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Prijateljstvo i ljubav „natjerali“ su Danielu da dođe u Banjaluku.

“Nakon tog ljeta sam shvatila da želim da odem sa Ivanom u Banjaluku i okušam svoju sreću ovdje”, priča Daniela za BL portal.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Danas, dvije godine i četiri mjeseca kasnije, ne krije da je ta odluka promijenila njen život. U međuvremenu je postala nastavnica engleskog i španskog jezika u školi jezika Berlitz, stekla prijatelje iz cijelog svijeta, a Banjaluku počela da osjeća kao svoj dom.

Početak nije bio baš jednostavan, a posebno pamti prvi susret sa Ivanovim roditeljima.

“Bilo je jako smiješno. Oni ne govore engleski, a ja tada nisam govorila srpski. Unaprijed sam naučila samo da kažem „kafa i uštipci“. Srećom, Ivanov brat i ostali članovi porodice govorili su engleski pa su prevodili razgovor”, prisjeća se ona kroz osmijeh.

Odmah je, kako kaže, imala priliku da proba i rakiju.

“Kao Meksikanka mogu reći da obožavam rakiju, ali, ipak, ništa se ne može porediti sa tekilom”, kaže ona sa dozom lokalpatriotizma.

Danas vrijedno uči srpski jezik. Zahvalna je svojoj profesorici Sandri Branković, koja joj pomaže da savlada sve izazove.

“Zahvaljujući njoj mogu da vodim razgovor na srpskom i da čitam ćirilicu. Neću prestati sa časovima dok ne budem potpuno tečna u jeziku. Najviše problema imam sa izgovorom i padežima“, kaže ona za BL portal.

Ovo nije očekivala

Iako je prešla hiljade kilometara i promijenila kontinent, pojedine stvari iz svakodnevnog života ovdje je i dalje iznenađuju, a prvi kulturološki šok doživjela je za stolom.

“U Meksiku supu bukvalno pijemo, a ovdje ljudi koriste kašiku do posljednje kapi. Takođe, ljudi ovdje imaju papuče za kuću i papuče oko kuće, mi to nemamo, a sada ne mogu zamisliti da ih ne koristim”, priča Daniela.

Kada su tradicionalni strahovi našeg naroda u pitanju, jedno se posebno izdvaja – promaja, pa smo je pitali da li se i ona sada toga boji.

“Još uvijek se ne bojim promaje”, kaže kroz smijeh.

Posebno mjesto među iskustvima koja je doživjela u Republici Srpskoj zauzima slava. Prvu slavu u porodici svog partnera dočekala je 2024. godine. Porodična slava je Sveti Nikola, a tog dana kroz kuću je prošlo oko pedeset gostiju.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

“Bila sam šokirana koliko hrane i pića može da bude izneseno na sto tokom jednog dana. Jako je naporno. Mislim da poslije slave treba tri dana samo da spavaš, ali zaista uživam u toj tradiciji”, kaže Daniela.

Daniela danas pokušava da spoji dva svijeta i dvije kulture. U njihovom domu pripremaju se i meksička i srpska tradicionalna jela, a ni jezik kojim komuniciraju nije samo jedan.

“Ivan i ja miješamo sve jezike. On pomalo uči španski, ja mnogo više srpski, a oboje govorimo engleski”, objašnjava.

Njena porodica još nije posjetila Banjaluku, ali bi se to uskoro moglo promijeniti.

“Moji roditelji još nisu bili ovdje, ali plan je da dođu naredne godine i svi smo jako uzbuđeni zbog toga”, kaže ona i dodaje da su joj u posjeti već bile dvije rođake i prijateljica iz Meksika, a utisci koje nose sa sobom su, kaže, predivni.

Iako je od selidbe samo jednom bila u rodnoj zemlji, sa porodicom je u kontaktu svakog dana. Za to vrijeme uspjela je da izgradi svoj život u Banjaluci. Dodatno je pomoglo to što je Ivan započeo svoj posao izrade namješaja po mjeri u firmi “i Design”, pa im je to omogućilo život bez prekookeanskih odlazaka na sezonu.

Ovdje je stekla prijatelje iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Urugvaja, Venecuele, Brazila, Argentine, Paname, Perua i brojnih drugih zemalja. Uskoro će prvi put postati i kuma, što smatra posebnom čašću, a kada govori o budućnosti, ne krije emocije.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

“Ako sam potpuno iskrena, nisam sigurna šta me sve čeka u budućnosti. Ali jednu stvar znam sigurno – želim da ostanem u Banjaluci trajno i da ovdje gradim svoju porodicu sa Ivanom“, kaže ona.

I tako je jedna ljetna sezona u Americi kreirala novu banjalučku priču u kojoj su ljubav i hrabrost bili jači od svih granica.