Banjaluku je na današnji dan prije 57 godina pogodio razorni zemljotres magnitude 6,6 stepeni po Rihteru. Život je izgubilo 15 ljudi, 1.117 je povrijeđeno, a grad i više krajiških opština pretrpjeli su ogromna razaranja.
Najtragičniji prizori zabilježeni su u zgradi „Titanik“, gdje je usljed teških konstruktivnih oštećenja poginulo 13 ljudi. U Ulici braće i sestara Kapor stradala je djevojčica dok se igrala u dvorištu, kada se na nju obrušio dio kuće, dok je ispred tadašnjeg restorana „Kozara“ poginuo muškarac.
Razornom potresu prethodio je zemljotres magnitude 5,6 stepeni po Rihteru, koji je 26. oktobra 1969. godine u 16.36 časova pogodio Banjaluku i izazvao prve ozbiljne materijalne štete. Krizni štab tada je donio važne odluke radi zaštite stanovništva, uključujući obustavu nastave, rada predškolskih ustanova i rada u fabrikama i kolektivima.
Dan kasnije, 27. oktobra, uslijedio je još snažniji potres koji je ostavio dubok trag u istoriji grada.
Kazaljke časovnika na Trgu Krajine i danas podsjećaju na tragediju – zaustavljene su na 9 časova, 10 minuta i 56 sekundi, u trenutku kada je razorni zemljotres pogodio grad.
Posljedice nisu osjetili samo Banjalučani. Velika razaranja zabilježena su i u Čelincu, Laktašima, Gradišci, Prnjavoru, Kotor Varošu, Kneževu, Srpcu, Ključu, Jajcu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Kozarskoj Dubici i Novom Gradu, kao i u drugim krajiškim opštinama.
Posebno su stradale obrazovne ustanove i objekti koji nisu bili građeni prema odgovarajućim građevinskim standardima. S druge strane, pojedine istorijske građevine, među kojima su Banski dvor, Narodno pozorište i zgrada Gradske uprave, nisu pretrpjele ozbiljnija oštećenja.
Povodom 57 godina od zemljotresa, danas u 9.11 časova oglasiće se sirene sistema za obavještavanje i uzbunjivanje. Biće emitovan jednoličan ton u trajanju od 60 sekundi, uz glasovnu poruku kojom će biti objašnjen razlog aktiviranja sirena.
Iz Seizmološke službe Republičkog hidrometeorološkog zavoda podsjećaju da se zemljotresi ne mogu predvidjeti, ali da ih treba očekivati. Naglašavaju da posljedice u velikoj mjeri zavise od otpornosti objekata i poštovanja građevinskih standarda.
Ulaganje u seizmičku preventivu zato je direktno ulaganje u bezbjednost građana. Sjećanje na tragediju iz 1969. godine ostaje i upozorenje da spremnost, kvalitetna gradnja i odgovorno planiranje mogu spasiti ljudske živote.