Koliko novca dijete treba da ima u džepu početkom školske godine, pitanje je oko kojeg među roditeljima nema jedinstvenog stava. Za neke je dovoljna koja marka za užinu i sitnice, drugi djeci daju znatno više, a ima i onih koji smatraju da džeparac u osnovnoj školi uopšte nije potreban.

Mirela Sarajlija, mama djevojčice koja je sada drugi razred osnovne škole, odlučila je da ishranu svog djeteta riješi kroz organizovani obrok u školi. Njena ćerka ide u produženi boravak, pa joj je, kako kaže, potrebno više od obične užine.

„Ona koristi Čarobni pasulj, imaju meni koji uključuje doručak, ručak i užinu i to košta 10 KM na dnevnom nivou. Svake sedmice izlazi nedjeljni meni“, kaže Mirela za BL portal.

FOTO: ČAROBNI PASULJ/ INSTAGRAM

Čarobni pasulj se plaća na mjesečnom nivou, a za dane kada dijete ne ide u školu odbije se iznos. Obroci se pripremaju i donose u školu, a njena ćerka ovaj način ishrane koristi još od prvog razreda.

„Dijete ide u produženi boravak i zato joj trebaju doručak, ručak i užina. Sve je čisto i toplo i nama to odgovara“, objašnjava  ona.

Pet ili šest maraka za osnovca

Kada je riječ o klasičnom džeparcu, u Banjaluci se iznosi, čini se, najviše razlikuju u zavisnosti od uzrasta djeteta.

Osnovci sa kojima je BL portal razgovarao uglavnom pominju pet maraka dnevno, dok neki dobiju i šest, kada su, kako kroz šalu kažu, roditelji „dobri“.

Naravno, postoje i djeca koja raspolažu većim iznosima, ali prema iskustvima roditelja sa kojima smo razgovarali, ona ipak predstavljaju manjinu.

FOTO: BL PORTAL/DUŠKO SAVIĆ

Kod srednjoškolaca je situacija nešto drugačija. Dnevni džeparac najčešće se kreće između osam i deset maraka, što učenicima ostavlja više prostora da sami odlučuju na šta će potrošiti novac tokom dana.

Razlika nije samo u iznosu. Srednjoškolci češće sami kupuju obrok, kafu ili nešto sa društvom, pa roditelji veći džeparac uglavnom povezuju i sa većom samostalnošću djeteta.

Novac svakog jutra ili jednom mjesečno?

Većina roditelja sa kojima je BL portal razgovarao novac djeci daje svakog jutra, neposredno prije odlaska u školu. Objašnjavaju da im je tako lakše da imaju kontrolu nad potrošnjom, ali i da dijete ne potroši odjednom ono što mu je namijenjeno za nekoliko dana.

„Ukoliko unaprijed dam novac za više dana, bojim se da postoji mogućnost da će ga dijete potrošiti ranije na nešto što u tom trenutku želi, pa se kasnije pojavi problem manjka novca“, kaže jedna majka za BL portal.

Postoje i porodice koje su odlučile da djecu od najranijeg uzrasta uče drugačijem odnosu prema novcu.

Jedna majka, čija djeca pohađaju peti i osmi razred osnovne škole, kaže da njih dvoje džeparac dobijaju na mjesečnom nivou.

FOTO: AI ILUSTRACIJA

Cilj je, objašnjava, da djeca sama nauče da raspoređuju novac i shvate da potrošnja danas znači manje novca sutra.

„Ako danas više potroše, svjesni su da će sutra imati manje. Ako žele da štede, mogu, pa na kraju mjeseca sebi kupe nešto što im je zanimljivo“, kaže ona za BL portal.

Kaže da takav sistem u njihovoj porodici funkcioniše bez većih problema i da su djeca vremenom naučila da razmišljaju o tome na šta troše.

Roditeljima ponekad nije lako da odrede granicu između onoga što je djetetu zaista potrebno i onoga što se daje zato što „i drugi imaju“. U društvu djece, iznos džeparca lako može postati stvar poređenja, pa ono što je za jednu porodicu sasvim uobičajeno, za drugu može predstavljati nepotreban trošak, kažu neki od roditelja koji uglavnom ne žele da se predstave, priznajući da i džeparac na taj način može postati svojevrsni statusni simbol.

Neki roditelji djeci ne daju džeparac

Postoje i porodice u kojima djeca, naročito u osnovnoj školi, uopšte ne dobijaju novac svakog dana.

Umjesto džeparca, roditelji im pripreme užinu kod kuće, najčešće sendvič, tortilju ili neki drugi obrok koji dijete ponese u školu.

FOTO: AGENCIJE

Kako objašnjavaju, na taj način žele da djecu naviknu da jedu kod kuće, a ne da svakodnevno kupuju hranu u pekarama ili prodavnicama. Osim finansijske uštede, u tome vide i način da imaju veću kontrolu nad tim šta djeca jedu.

Navode i da tako smanjuju mogućnost da novac bude potrošen na energetska pića, slatkiše i grickalice, ali i na nešto što roditelji ne odobravaju. Kod nekih postoji i dodatna briga da bi novac djeci mogao olakšati odluku da napuste školu prije kraja nastave i vrijeme provode u prodavnici, kafiću ili na nekom drugom mjestu, neprikladnom njihovom uzrastu i potrebama.